Česta pitanja korisnika vezana uz vodu za ljudsku potrošnju

Vrlo često pitanje korisnika javnog vodovoda je kolika je tvrdoća vode za ljudsku potrošnju, kako bi znali podesiti regulatore na perilicama rublja ili posuđa, ili, je li tvrda voda ispravna za piće? Obzirom na složenost sustava Zagorskog vodovoda te korištenje 7 različitih izvorišta u vodoopskrbi, vrijednosti tvrdoće kreću se u rasponu od 14 – 24 ^Od (njemačkih stupnjeva), što znači da je voda u sustavu umjereno tvrda do tvrda prema podjeli tvrdoće vode.

 

Tvrdoća vode – općenito

 

Tvrdoća vode potječe od otopljenih soli kalcija i magnezija koji se u prirodnim vodama nalaze u obliku hidrogenkarbonata, sulfata, klorida ili nitrata. Prolazna tvrdoća vode je ona tvrdoća koja se može ukloniti zagrijavanjem vode na temperaturu vrelišta ili zagrijavanjem na duže vrijeme na temperaturu od 90^OC do 100^OC, a čine je hidrogenkarbonati kalcija i magnezija. Zagrijavanjem se hidrogenkarbonat raspada na karbonat, ugljikov dioksid i vodu:

 

Ca(HCO₃)_2(l) ↔ CaCO_3(c)↓ + CO_2(g)↑+ H₂O_(l)

 

CaCO₃ – kalcijev karbonat odnosno kamenac vidi se kao bijeli talog na stjenkama posuđa prilikom prokuhavanja vode, cijevima vodovodnih instalacija, grijačima kućanskih aparata (bojleri, perilice rublja, suđa) i sl. Promjenom tlaka u vodoopskrbnom sustavu može doći do ljuštenja kamenca sa stijenki vodovodnih cijevi što je moguće primijetiti na mrežici (perlatoru) slavine ili na posuđu prilikom zagrijavanja vode do vrenja više puta.

 

Stalnu (neprolaznu) tvrdoću čine soli kalcija i magnezija sa sulfatima, kloridima i nitratima te se ona ne može ukloniti zagrijavanjem vode na temperaturu vrenja. Ukupna tvrdoća je zbroj prolazne i neprolazne tvrdoće. Prolaznu tvrdoću čini karbonatna tvrdoća (hidrogenkarbonati), a stalnu nekarbonatna tvrdoća. Količina otopljenih mineralnih soli u vodi ovisi o kemijskom sastavu tla s kojim voda dolazi u kontakt te o geofizičkim osobinama tla. Tvrdoća vode predstavlja učinak vode za njeno reagiranje sa sapunom. Tvrdoj vodi potrebno je više sapuna za stvaranje pjene zbog iona kalcija i magnezija nego mekoj vodi. Zbog toga je za pranje rublja tvrdoj vodi potrebno više detergenta nego mekoj za isti efekt pranja. Tvrdoća vode izražava se u mg/l CaCO₃, ali najčešće preko njemačkih (1^Od), francuskih (1^Of)i engleskih(1^Oe) stupnjeva tvrdoće.

 

Definicija stupnjeva tvrdoće:

 

1      njemački stupanj tvrdoće= 1^Od = 10 mg/l CaO

1      francuski stupanj tvrdoće =1^Of = 10 mg/l CaCO₃

1      engleski stupanj tvrdoće = 1^Oe = 10 mg/l 0,7L CaCO₃

 

Podjela vode prema tvrdoći:

 

VRSTA VODE	NJEMAČKIH STUPNJEVA (Od)	mg/l CaCO3
Meka	<4	<71,4
Lagano tvrda	4-8	71,4-142,8
Umjereno tvrda	8-18	142,8-321,4
Tvrda	18-30	321,4-535,7
Jako tvrda	>30	>535,7

 

Sukladno Pravilniku o parametrima sukladnosti, metodama analize i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/23, 88/23) maksimalno dopuštena koncentracija u vodi nije definirana već je za tumačenje dobivenih rezultata potrebno koristiti smjernice svjetske zdravstvene organizacije (WHO). U smjernicama svjetske zdravstvene organizacije nisu navedene određene granice za tvrdoću vode vezano uz zdravlje ljudi iako jako tvrda voda zbog okusa i taloženja kamenca u kotlovima i prilikom kuhanja može biti odbojna potrošačima. Međutim, što se tiče meke vode, postoje dokazi da nije preporučljiva za piće zbog lošeg utjecaja na ravnotežu minerala u organizmu, što potvrđuju brojne studije u posljednje vrijeme.

 

Najčešća pitanja potrošača vezana uz zdravstvenu ispravnost i kvalitetu vodu za ljudsku potrošnju

 

Voda na slavini je bijela – onečišćena je klorom?

 

Bijela voda odnosno bijelo obojenje nije nastalo od klora već je rezultat ulaska zraka u vodoopskrbni sustav, najbolji dokaz je taj što stajanjem vode u čaši, nakon vremena manjeg od minute, bijela boja polako nestane i voda je bistra. Ukoliko se primijeti bijela voda, potrebno je odzračiti vodoopskrbni sustav.

 

Kakve je boje klor i može li ga se prepoznati?

 

Elementarni klor je plin zelenkasto žute boje. Pritiskom i hlađenjem lako se pretvara u žutu tekućinu normalnog vrelišta. Maksimalno dozvoljena količina klora u vodi za ljudsku potrošnju je 0,5 mg/l. U ovoj količini ga prosječan potrošač može osjetiti. Ova vrijednost maksimalno dozvoljene koncentracije vrijedi u cijeloj Europi. U SAD ova vrijednost je 4 mg/l (osam puta više nego u Europi), a što je recimo granica kada klor može štetno djelovati na zdravlje. U vodi se klor ne vidi. Može se osjetiti okus ili miris klora.

 

Dobre i loše osobine dezinfekcije vode

 

Temeljna svrha dezinfekcije je sprječavanje nastanka hidričnih epidemija. Negativne posljedice dezinfekcije vode mogu biti stvaranje nusprodukata dezinfekcije i stran miris. Ove loše osobine vrlo su lako rješive, ako se koristi optimalno dezinfekcijsko sredstvo za određeni tip vode.  Stran miris neće biti prisutan, ako nivo dezinficijensa držimo pod kontrolom odnosno poštujemo zakonsku regulativu. Ako potrošači osjete stran miris mogu ga lagano reducirati s par kapi limuna ili par zrnaca vitamina C.

 

Razlika između zdravstvene ispravnosti i kvalitete vode za ljudsku potrošnju

 

Pojednostavljeno – zdravstvena ispravnost vode za ljudsku potrošnju je odstupanje od neke numeričke vrijednosti (maksimalno dozvoljene vrijednosti propisane zakonskom regulativom). Ukoliko je izmjerena vrijednost parametra manja od te vrijednosti, voda je SUKLADNA zakonskoj regulativi i obrnuto. Kvaliteta vode za ljudsku potrošnju je subjektivna karakteristika i ona ovisi o individualnoj procjeni pojedinca. Ono što je nekome dobro, drugoj osobi može biti loše i obrnuto (npr. okus, miris..).

 

 Što je tvrdoća vode i je li tvrda voda loša za zdravlje ljudi?

 

Tvrdoća vode je suma kalcijevih i magnezijevih anorganskih soli prisutnih u vodi (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati…). Budući da su kalcij i magnezij biogeni elementi,  njihova povećana količina ni u kojem slučaju ne može štetno djelovati na zdravlje, nego upravo obrnuto. Ljudski organizam ima mehanizam s kojim može uzeti potrebnu količinu, a ostatak izbaciti. S druge strane tvrdoća vode, odnosno tvrda voda štetna je za bojlere, kotlove, radijatore, aparate za kavu i sl. zbog taloženja kamenca. Iz tog razloga, takve uređaje potrebno je redovito održavati i čistiti od strane ovlaštenih servisera.

 

 Što je to kamenac?

 

Kamenac je naslaga minerala koji se prvenstveno sastoji od kalcijevih i magnezijevih soli – tvrdoća vode i nastaje grijanjem vode. Kamenac ne može nastati u organizmu iz razloga što organizam uzima kalcijevih i magnezijevih iona koliko treba, a višak izbacuje.

 

Ima li poveznice između tvrdoće vode i stvaranja kamenca u bubrezima i žuči?

 

Nema nikakve poveznice. Tvrdoća vode je suma anorganskih soli kalcija i magnezija (karbonati, bikarbonati, sulfati, nitrati…), a kamenac u bubrezima i žući je organskog porijekla (oksalati, salicilati…). Jedan od savjeta sprječavanja stvaranja kamenca je piti više tekućine, najbolje vode. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svaki dan piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću.

 

Je li potrebno koristiti uređaje za uklanjanje otopljenih tvari u vodi?

 

Javni isporučitelj vodnih usluga obavlja uklanjanje nekih iona u vodi, ako je koncentracija viša od propisane u zakonskoj regulativi (npr. deferizacija - uklanjanje povećane koncentracije željeza, demanganizacija – uklanjanje povećane koncentracije mangana, dearsenizacija – uklanjanje povećane koncentracije arsena). Međutim, uklanjanje nečeg što je unutar zakonskih propisa, npr. biogenih elemenata kalcija, magnezija, odnosno tvrdoće je besmisleno jer bi ih kasnije moralo uzimati putem tableta.

 

Je li zdravstveno ispravno piti demineraliziranu vodu?

 

Pijenje demineralizirane vode (vodljivost ispod 10 µS/cm) zdravstveno je štetno, a može biti i opasno zbog poremećaja elektrolita, ukoliko se ne unose nekim drugim putem (npr. hranom). Tako npr. zbog smanjenja unosa natrija može doći do hiponatremije (simptomi – povraćanje, konvulzije, koma), nedostatak kalcija do hipokalcijemije (ukočenost i trnci u prstima, konvulzije, loš apetit), itd.

 

Je li mutnoća vode – onečišćenje vode i može li se spriječiti?

 

Povremena pojava mutnoće normalna je posljedica, nakon velikih oborina (osobito u krškim područjima). To je senzorsko onečišćenje i može indirektno utjecati na zdravlje, budući da se u zamućenoj vodi klor direktno troši na oksidaciju organske tvari te zbog toga može doći nedostatka klora i samim time do nedostatka njegovog maksimalnog djelovanja. Pojava mutnoće ne može se spriječiti, ali se može ukloniti različitim tehnološkim postupcima (taloženje, filtracija).

 

 Što znači pojava prisutnosti crva, na slavinama u dvorištu?

 

Radi se o organizmu tj. crvu Gordius aquaticus čija je pojava sezonskog karaktera te je najizraženija u periodu od 7.,8. i 9. mjeseca. Odrasle jedinke Gordius aquaticusa nitastog su oblika, čvrste kao struna, žive slobodno u vlažnijoj zemlji ili vodi. Gordius odlaže jaja u plitku vodu ili uz obalu u proljeće ili ljeto. Iz jajeta se razvije ličinka koja bušenjem stijenke tijela neke životinje, koja živi uz vodu (kukci ili puževi) nastavlja razvoj do odrasle jedinke unutar domadara. Za potpuni razvoj treba im 3 do 5 tjedana, a domadara (npr. skakavca, zrikavca i sl.) napuštaju samo, ako se nađe u blizini vode. Na taj način mogu dospjeti do dvorišnih slavina, smotati se u čvor i prijanjalkama se čvrsto držati za vlažnu stijenku. Gordius aguaticus nije parazit ljudi, nije opasan, ni štetan za zdravlje ljudi, ni ne prenosi zarazne bolesti. Gordiusi ne obitavaju u zatvorenim vodovodnim sustavima, ne žive u podzemnim vodama te na taj način ne mogu dospjeti u bušotine i vodoopskrbnu mrežu.

Je li u Hrvatskoj potrebno piti vodu iz ambalaže?

 

Odluka o pijenju vode je individualna i svakom stanovniku treba omogućiti mogućnost izbora. Svaka voda koja nam stoji na raspolaganju mora biti zdravstveno ispravna. Odgovara li njena kvaliteta pojedincu ili ne, to je individualna odluka. Zbog toga je pijenje vode iz boce pitanje standarda ili statusa, a ne nužnosti ili potrebe. Danas na tržištu imamo mineralne, izvorske i stolne vode, a svaka od ovih voda se više ili manje senzorski razlikuje.

 

Razlika između vode iz vodovoda s jedne strane i mineralnih, i izvorskih voda s druge strane

 

Temeljna razlika između ove dvije vrste voda je da vodu iz vodovoda moramo dezinficirati,a mineralne i izvorske vode ne smijemo dezinficirati. To znači da u ambalažu (mineralna i izvorska voda) dolazi djevičanski čista voda. Ove vode su rijetkost te su zbog toga i znatno skuplje od vode iz vodovoda.

 

Razlika između mineralne, izvorske i stolne vode?

 

Mineralne i izvorske vode razlikuju se po količini otopljenih iona. To ne vrijedi uvijek jer i neke na prvi pogled izvorske vode mogu biti od nadležnog tijela proglašene mineralnom vodom (ukoliko u svom sastavu imaju nešto što ih svrstava u ovu kategoriju). Stolna voda je voda koja se proizvodi od vode za ljudsku potrošnju i/ili prirodne mineralne, i/ili prirodne izvorske vode uz moguće dodavanje i/ili smanjivanje jedne ili više dopuštenih tvari.